zamislite šta sve ljubav radi kod čovjeka.....
daje mu snage da ide dalje.... svaki novi dan mu je ispunjen - ima smisla..... i kada kiša pada opet mu sunce sja..... sve se čini tako jednostavno i lagano...
meni je dalo inspiraciju i zadovoljstvo da napišem jednu pustolovnu priču..... nadam se da će vam se svidjeti: komentirajte ... ako vam se sviđa .. ako ne... zašto... itd..
priča govori o mladiću koji je izgubio svoju dragu voljenu... ona je kao i kod mnogih ovakvih priča negdje daleko pa je tako i ona.... Ali mladić ne zna gdje bi ju pronašao pa se obraća nekome tko bi mogao znati... a to je - - - to je MORE...
"stari mudrac" koji zna sve..... Govori mu gdje je i tu avantura počinje.........
Uživajte.......
priča nije u potpunosti popunjena ima malo stanki ... malo treba srediti uvod ali zasad se može lagano čitati ..... e pa onda.......HAVE FUN.
PJESMA
Jedne noći, malo prije zore
sišao sam škrtom stazicom i pozdravio more.
Dobro jutro! More drago.
Tiho ga upitah…Reci mi! Gdje je moje blago…
Da li si ga vidio, gdje biva
Gdje se ta neopisiva ljepota skriva.
Govori mi more tiho, pa se smije
Ljepotu blaga tvoga daleko more krije.
Gdje je to more … kojim putem trebam poći!
Ako budem uporan i hrabar hoću li uspjeti do blaga svoga doći.
Sljedeće noći u smjeru najsjajnije zvijezde zaplovi
I ja ću ti pomoći te noći, pa prije puta nešto si ribe ulovi.
Hrabrost tvoja i upornost na ovome putu dobro će te služiti
Samo moraš malo i drugim osjećajima ruku pružiti.
Gdje je brod kojim ću silne valove lomiti…
I na sve svoje kušnje hrabrost svoju okomiti.
Brod tvoj uz obalu žutoga pijeska stoji
Do dolaska tvoga sate broji.
Taj brod su mi napravili dobri ljudi
Koje sam spasio u olujama kada vjetar poludi.
Uz onu stijenu gdje je stari gusarski brod bio
Leži kožna torbica sa zlatnicima, pijesak ju je napola skrio.
Jedan dio zlatnika potroši na sve što brodu treba, kada odlučiš poći
A drugi dio ostavi za dane koji će kasnije doći.
Mornari… bez toga tvoga puta nema
Naći ćeš ih gradu nedaleko odavde što se za novi dan sprema.
Koliki put trebam prevaliti… Koliko će trajati…
Samo da ne traje predugo… a ako i potraje, neću se kajati.
Neću te lagati… Dugi je put pred tobom sada
Ali imaš jednu stvar koja će stalno biti uz tebe … nada
Bez nade se ne može niti najmanji put preći
Prije zore još ću ti samo to reći.
Zora svanu a evo i osunčanog jutra
Daleko more … krećem prema tebi sutra.
Malo vremena imam, tek jedan dan
Ove noći ne spavam, ne treba mi san.
……………………………………………………………………
OVO TU MORAM "ZAKRPAT" MALO NADOPUNITI KAD JE JUTRO SVANULO, I TO OSTALO... ALI NASTAVAK JE TU.....uživajte...
Pitao sam čovjeka što ga putem sretnu
Gdje na nađem mornare što imaju ruku spretnu.
Mornare svoje u staroj krčmi ćeš naći kao što je svaki kapetan našao
Rekao mi je kratko prije nego što je iza ugla zašao.
Pred krčmu sam došao nedugo zatim
Hoću li moći mornare svoje okupiti ili da se sam na brod vratim.
Misli mnogo u tom trenu mi je kroz glavu prolazilo
A sunce je sve bliže sredini neba prilazilo.
Kad već tijelo nije htjelo, krenule su noge moje
Vrata od krčme! Eno ih tamo, širom otvorene stoje.
Korak za korakom, noge moje, vratima krčme sve su bile bliže
A glava se u tim trenutcima prema suncu diže.
Sunce veliko i sjajno na sredini velikog plavetnila je sada zastalo
I mojoj nesigurnosti više nije ikakvih šansi dalo.
Još samo tri koraka do vrata me tih dijeli
Što je unutra? Poraz ili pobjeda? Čekati me više nisu smjeli.
Stao sam na vrata krčme i rekao kratko…
mornar na velikom brodu mome može od vas biti svatko.
Sve one priče, dreka i svaki pokret, sve je stalo
A tada poput kiše stotine pitanja je palo.
Nekoliko trenutaka trajala je ta buka
A u meni se širila sumnja i stotine muka.
A tada glavni među njima pokretom ruke sve ih je stišao
I koracima sporim ali odlučnim do mene je prišao.
Kakvu nam veliku pustolovinu nudiš ovoga prekrasnoga dana
Jer svaka pustolovina puna opasnosti i nepoznanica naša je hrana.
Bez pustolovina naše srce je prazno poput broda bez plavoga mora
I naše srce gotovo da puca kad se približi nova zora.
Pustolovina ova veća je od svake pustolovine vaše
Kad bi ona bila usporedba bila bi kao pečeno pile protiv vaše kaše.
Zašto si došao nas tražiti od svih mornara svijeta…
Hrabrost je vaša poznata po cijelome svijetu već dugi niz ljeta.
Gdje ti je brod… začuo se glas
Brod je tu, na pješčanoj obali, ime mu je SPAS.
Još se jedan glas čuo… U kojem smjeru ćemo ići do toga blaga!
Sjajna zvijezda preko noći pokazat će nam put poput crvenoga saga.
Jer preko sedam mora ćemo morati ići
Ako bismo do toga najvećega blaga htjeli stići.
Duga pustolovina to će biti
A tko neće do ruba života s nama ići, taj će gorke suze liti.
Glavni među njima je sve to sa zadovoljstvom slušao
Ne bili novi životni recept sa radosti kušao.
Zaista! Rekao je kratko… tvoja priča radošću me puni
Da je sve to istina što sada tu pred nama pričaš… Hajde se zakuni!
Ruku svoju sada dižem, u zrak neka vidi svatko
Kunem se!… Sve je istina!… Rekao sam kratko.
Prije nego što sunce zađe, pokraj one stare lađe
Ako pristanemo doći… bila bi mi čast da nas tvoje oko nađe.
Bez ijedne više riječi krenuo sam van
I sve mi se to činilo kao neki usnuli san.
Još uvijek nisam mogao vjerovati…
Moja sreća ….. Moja sreća počela se kovati.
Vrata krčme ostala su iza mene
Neka pustolovina naša krene.
|
